O dramskom tekstu, njegovoj adaptaciji i inscenaciji u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica

 

Autorica dramskog teksta Tiramisu, Joanna Owsianko, nema formalnu naobrazbu iz oblasti dramaturgije, ni nekih drugih naučnih i umjetničkih disciplina iz oblasti teatra ili književnosti. Štaviše, prije pisanja Tiramisua, nije imala ni dramatičarskog iskustva - taj tekst je njen dramski prvijenac. Unatoč tome, Tiramisu na volšeban način slijedi tokove suvremene evropske dramaturgije. On, naime, posjeduje sve odlike suvremenog dramskog pisma: otvorenu formu, fragmentarnu dramaturgiju, žanrovsku neodređenost, odsustvo ili minimalnu upotrebu didaskalija... Ugledanje na suvremenu evropsku dramaturgiju osobito je primjetno u načinu njegovog struktuiranja i sižejnog oblikovanja. Tiramisu se sastoji od 14 scena - 7 monoloških i 7 dijaloških fragmenata, naizmjenično poredanih. S obzirom da tekst nije komponiran na klasičan način, s trodjelnom ili petodjelnom kompozicijom (tj. sa jasno određenim početkom, sredinom i krajem, odnosno: uvodom, zapletom, kulminacijom, peripetijom i raspletom), jasno je da je njegova forma sasvim otvorena, da postoje neograničene mogućnosti kombiniranja i „tumbanja" fabulativne građe.

Tiramisu tematski tretira probleme mladih i sredovječnih žena zaposlenih u jednoj marketinškoj agenciji; iznosi na vidjelo njihovu otuđenost, dekadenciju i besmisao bitisanja u prividno dinamičnom i bogatom životu. U dijaloškim fragmentima predočena je naoko svijetla strana svakodnevice likova na radnom mjestu, da kažemo: njihova društvena mimikrija, a u monolozima crna strana njihovih života, intima puna očaja, svakovrsnih trauma i reakcija koje spadaju u domen odbrambenih mehanizama ličnosti... A sve zajedno svjedoči o prikrivenoj društvenoj dekadenciji i hipokriziji, i potpunom otuđenju likova.

Šarolik je tematski okvir Tiramisua - problematiziraju se: nasilni prekid trudnoće, latentni (ili implicitan) incest, hipertrofiranost i devijacije oslobođene ženske seksualnosti i drugi problemi koji karakterišu položaj žene u savremenom društvu. Pod kritičkom lupom su: potrošački mentalitet, snobizam, karijerizam, pomodarstvo... O svemu tome se govori s dosta ironije, pa i blage satire, ali negativne osobine likova nisu izvrgnute sarkazmu i žešćem podsmijehu. Likovi nisu uniženi, niti poraženi do pada i uništenja; naprotiv - stiče se utisak da su prikazani sa izvjesnom dozom sažalijevanja i simpatije...

Svaka dublja i svestranija analiza ovog dramskog teksta, po svim njegovim elementima, rezultira zaključkom da je Tiramisu odličan dramski tekst i da predstavlja pravi kreativni izazov - kako za reditelja i njegove saradnike: dramaturga, scenografa, kostimografa, kompozitora, tako i za ženski dio glumačkog ansambla. Uz to, sa sigurnošću možemo reći i ovo: iako tematski tretira život zaposlenih i situiranih Poljakinja, tekst Tiramisu korespondira sa depresivnom bosanskohercegovačkom društvenom stvarnošću, jer se bavi univerzalnim problemima savremene žene.

Mladi bosanskohercegovački reditelj, Branko Vekić, u adaptaciji teksta nije ostvario radikalan upliv u tekst. Adaptacija se svela na promjenu naslova (predstava inscenirana na osnovu Vekićeve adaptacije nazvana je Copy), promjene imena nekih likova i promjene toponima u fakturi teksta. (Istina, predstava sadrži nekoliko „dopisanih" (većinom koreografskih) scena, koje su proizašle iz koncepcije predstave, ili isticanja njenog idejnog plana; npr. scena „fetišnog obreda" na samom početku predstave.) Izvršena je i nužna jezička adaptacija, ali i ona je bila minimalna. Reditelj je bio sam svoj dramaturg; ali, također, nije posegnuo za štrihovima u većem obimu, niti je bilo nekih kompozicijskih „rokada". Vjerujemo da nije ni imao potrebu za tim - sjajan dramski tekst omogućio je da se pokrene njegova rediteljska mašta. Isto tako, vjerujemo da su, na Vekićev poticaj, pokrenuti kreativni potencijali njegovih prvih saradnika, scenografa Darka Miličevića i kostimografkinje Sabine Trnka, kao i energija glumačkog ansambla ove predstave, sastavljenog od sedam vrijednih glumica: Dženite Imamović, Lane Delić, Anđele Ilić, Snežane Marković, Lane Zablocki, Selme Mehanović i Sabine Kulenović. Dakle, postoje svi uvjeti da Copy u konačnici bude kvalitetna i komunikativna predstava. Iskreno se nadamo i vjerujemo da će biti takva, i da će dugo ostati na repertoaru Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.

Hasan Džafić

Dženita Imamović (Direktorica), Lana Delić (Menadžerka), Anđela Ilić (Knjigovođa), Snežana Marković (Account), Lana Zablocki (Nabavljačica), Selma Mehanović (Planerka), Sabina Kulenović (Kreativna).

Prijevod: Tanja Miletić-Oručević, Režija i adaptacija: Branko Vekić; Scenografija: Darko Miličević; Kostimografija: Sabina Trnka: Izbor muzike: Branko Vekić; Saradnik za scenski pokret (borilačke vještine): Damir Čičak, Inspicijentica: Borka Jokanović.